Čini se, evo, kao da Lorenzo il Magnifico iz svoje činkvečenteskne Firenze opisuje i oslikava Puerto Luna Azul, ovo nevjerojatno boravište što ga je Željko Burić izgradio u Punteri, u Istri. Svaki govor o tome putovanje je kroz duhovnost što rastvara mnoge staze i tisuću refleksija. Ovaj sam projekt gledao kako se rađa, kako raste i poprima svoje razmjere, svoj oblik, baš kao neko stvorenje što izrasta, suočavajući se sa životom, iz utrobe zemlje. U Kazalištu sam s vremenom naučio da i materijali imaju svoju dušu, ali da se ta duša konkretizira i uzajamno djeluje jedino ako je projekt kreativan i fleksibilan – ako, nadalje, postoji projektna koordinacija u prostoru i vremenu, u stalnome pokretu te u stalnoj potrazi za novim savršenstvom i jedino voleći poteškoće što ih je moguće i oblikovati. To je ono mjesto na kojem te drvo, željezo, cement i kamen slušaju kao oduševljena i poslušna djeca. Ovo je, dakle, za mene sinteza rođenja iz kojeg izniknu Puerto Luna Azul, što se ističe kao željezna, vrlo elegantna – a opet lagana – kuća za ptice od drveta i željeza, cementa i stakla, složena na čarobnoj parceli, zagrljena začudnim kamenim zidovima.